Preranim gubitkom zuba dolazi do ubrzanog gubitka kosti - atrofije, vidljivim smanjenjem viličnih (alveolarnih) grebena.
Primenjujući pokretne protetske nadoknade - umetanjem privremenih ili stalnih, delimičnih akrilatnih proteza, kao i metalnih skeletiranih, a na kraju i totalnih proteza, takvim „rešenjima" pospešujemo materijalni gubitak vilične kosti, što se u kasnijem dobu života odražava na stabilnost proteza, a samim tim na smanjenje funkcije žvakanja. Moram naglasiti da kod gubitka jednog zuba, „žabica" kao imedijatno rešenje je katastrofalno ako na tom mestu planiramo implantat. Ovakvo neprotetsko rešenje izvršiće kompresiju na meka tkiva, a u prve četiri nedelje kada je resorpcija kosti najizraženija, stvoriće sve nepovoljnosti za ugradnju implantata, a u prvom redu zbog estetskog uspjeha.
Slikovita usporedba, da je zub usidren u viličnu kost, kao što je zdravo stablo preko korenova usidreno u zemlju.Tek kada se korenovi dobro rašire, stablo odoleva svim nepovoljnim silama, vetrovima i burama koje nastoje da ga iščupaju iz mesta gde je posađeno.
Postavlja se logično pitanje, a šta je sa implantatom koji nema sve to, a treba da odoli takođe nepovoljnim silama prilikom žvakanja hrane?
Kao paradigmatično upoređivanje uloge implantata, mrtvog, ali bioinertnog materijala, koga prima živa i vrlo dinamična kost kao naslednika prirodnog zuba, praktično i slikovito objašnjava današnja tehnologija. Opšta tehnologija je toliko danas napredovala, može da prekopira mnogo toga što nam je priroda podarila.
Izrađeno je takvo savršeno veštačkog cveća za dekoraciju, da se teško razlikujete od prirodnog. U Americi, koja je prvak sveta u kiču, ako to veštačko cveće smatramo kičem, posmatrao sam i ogromna stabla izrađena od veštačkih materijala. I kad mu priđete, i opipate ga, još ste u dilemi, da li je pravo ili veštačko. Ono savršeno služi cilju, zbog kojeg je izrađeno - dekoraciji, a ima i prednosti, jer ne traži negu i zalivanje. Ono na mestu gde je postavljeno ispunjava u potpunosti svoj zadatak - savršene dekoracije, a veštački travnjaci ispunjavaju osnovnu ulogu i funkcije, jer se po njima mogu igrati razni sportovi od golfa i tenisa do fudbala, Ako tu imitaciju prirode smatramo kičem, onda je Amerika zaista neprikosnoveni svetski prvak u kiču! Ali isto tako, mora se priznati, prva je i u nauci. I Šveđanin Branemark većinu svojih istraživanja izveo je u Americi, a i naši Tesla i Pupin.
Šta se dešava ugradnjom implantata u viličnu kost?
Kod osoba sa sačuvanim prednjim zubima, jednostranim ili obostranim alveolarnim grebenima protetska izvedba najčešće je izvođena pomoću klasičnih, vrlo neugodnih i nefunkcionalnih akrilatnih parcijalnih proteza ili metalnim skeletiranim
protezama. Treba naglasiti i da jedana i druga vrsta proteza naležući na vilične grebene, pospešuju koštanu resorpciju i znatno ubrzavaju gubitak koštane mase. Pored toga obe oštećuju potpomi aparat - paradoncijum, izazivajući i protetski karijes u vratovima preostalih zuba gde naležu, potpomažući njihovom rasklaćivanju. Sa takvim mobilnim protetskim pomaglima nikada se ne može postići funkcija žvakanja koju su imali prirodni zubi. Kod normalne mastikacije prirodni zubi za usitnjavanje hrane provociraju pritisak, manje ili više oko 16 kg na kvadratni santimetar kosti, koji kod izuzetno snažnih zagrižaja može da dostigne do 90 kg na cm2. Međutim, kod proteza prosečan pritisak spušta se na 50 kg na kvadratni santimetar, a pri nekim bočnim pokretima neophodnim za sitnjenje hrane pada na 25 kg na cm2. Iz ovih podataka, kod proteza imamo enormni gubitak sila žvakanja što će usloviti promenu i način ishrane, i izbor vrste hrane. Nosioci proteza moraju izbegavati određene vrste hrane, koja se zbog smanjenja sila žvakanja uz pomoć klasičnih proteza ne može dobro sažvakati. Prinuđeni su da menjaju način žvakanja, a time i način ishrane i da mjenjaju mnoge navike vezane za gubitak prirodne funkcije.
Sve to utiče na probavu hrane, a što se manifestuje na celokupno zdravlje. Ugradnjom implantata iza preostalih zuba, uspostavljamo mastikaciju - žvakanje približno u onom stepenu koji su imali prirodni zubi.
Umetanjem implantata u viličnu kost znatno usporavamo materijalni gubitak (atrofiju-resorpciju) vilične kosti. Urastanjem koštanih ćelija u mikrometarske (|um) pore površine implantata, ostvaren što dužim boravkom, sve čvršće će ostvariti ankilotičnu vezu - koju u poslednje vreme nazivamo koštanom integracijom. Kost ponovo obnavlja svoju funkciju koju je izgubila gubljenjem zuba, da nekoga drži - podupire, primajući sile iz spoljne sredine i iste razlažući do povoljnosti delovanja. U delu oko implantata kost postaje dinamična, jer stavlja u pogon osteoblaste i osteklaste, a njena dinamika je u tome da ponovo mora da drži potporu implantata. Ranije je na tom mestu bio zub sa kojim je kost takođe bila u dinamičnoj vezi. Sve to uslovljava da je atrofija alvelarnog grebena znatno usporena, jer ne može se reći da je i potpuno zaustavljena. Sa ugradnjom implantata u donjoj vilici treba početi odmah nakon gubitka zuba, jer preranim gubitkom zuba u donjoj vilici dolazi i do makroglosije što u poodmakloj bezubosti može biti jedna od kontraindikacija za uspešnu primenu implantata.
Stomatolog - implantolog treba da zna da vodi dijalog sa pacijentom kada je u pitanju oralna implantacija. Taj dijalog nimalo nije jednostavan, jer mora doći do obostranog testiranja. Terapeut mora da sazna kakvog pacijenta ima pred sobom i da mu do detalja objasni šta treba da mu se radi, a da iz objašnjenja stomatologa pacijent izvuče pitanja koja bi trebao da postavi. Stpljenje u razgovoru mora biti iscrpno kako kasnije ne bi dolazilo do neželjenih nesuglasnica i čak sudskih sporova. Učeći na klinici Linkovva u New Yorku, naučio sam i mnoge metode komunikacije sa pacijentom koje primenjujem u svojoj dugogodišnjoj praksi. Iskustva u ovom domenu su od posobne važnosti, jer samoukost može da ima teške posledice. Posle podužeg razgovora, naravno koje pacijent plaća, profesor Linkovv pacijentu daje jedan formular koji nosi sa sobom, a kojeg treba sa velikom pažnjom da pročita i pre početka hirurško imlantološkog i protetskog zahvata da potpiše. Pacijent svojim potpisom prihvata sve uslove iz potpisanog formulara. U jednom od mnogih razgovora sa Linkovvom, razgovor smo vodili i o formularu koji se daje pacijentu da ga do detalja i kod kuće prouči i nakon toga donese odluku o pristajanju ugradnje implantata. Kada sam upitao profesora Linkova zašto u tom formularu ima toliko opreza što može uplašiti pacijenta i da odustane od ugradnje implantata. Objasnio mi je da je u SAD zbog velike odgovomosti koju zubar (reč koju najčešće koristi) preuzima to je potrebno, jer time i pacijent veliki deo odgovornosti preuzima na sebe.

prethodna sledeća